Albert de Broglie
Albert de Broglie | |
---|---|
34. premijer Francuske | |
Mandat 24. svibnja 1873. – 22. svibnja 1874. | |
Prethodnik | Jules Armand Dufaure |
Nasljednik | Ernest Courtot de Cissey |
39. premijer Francuske | |
Mandat 17. svibnja 1877. – 23. studenog 1877. | |
Prethodnik | Jules Simon |
Nasljednik | Gaëtan de Rochebouët |
Rođenje | 13. lipnja 1821. Pariz, Francuska |
Smrt | 19. siječnja 1901. Pariz, Francuska |
Politička stranka | Orléanisti |
Supružnik | Joséphine de Béarn |
Jacques-Victor-Albert, 4. vojvoda de Broglie (Pariz, 13. lipnja 1821. – Pariz, 19. siječnja 1901.) je bio francuski monarhistički političar koji je u dva navrata bio premijer Francuske u ranom razdoblju Treće Republike.
Rođen je u Parizu 1821. godine kao najstariji sin Victora de Brogliea, liberalnog političara iz Julske Monarhije koji je takošer bio francuski premijer. Nakon kratke diplomatske karijere u Madridu i Rimu, revolucija 1848. prisilila je de Broglieja da se povuče s političke scene i posveti književnosti. Bavio se prevođenjem, a ubrzo je ostavio trag u časopisima Revue des deux mondes i Le Correspondant. To mu je donijelo mjesto u Académie française, sjedalo 18, na kojemu je naslijedio Lacordairea, čime se pridružio ocu u toj organizaciji.
Godine 1870., naslijedio je svog oca kao 4. vojvoda de Broglie. Sljedeće godine izabran je za zastupnika u Narodnoj skupštini, a samo nekoliko dana kasnije imenovan je veleposlanikom u Londonu.
Ipak, u ožujku 1872. godine, de Broglie se odrekao veleposlaničke titule zbog kritika koje je dobio vezanih uz pregovore oko trgovinskih sporazuma između Britanije i Francuske. Vratio se u Skupštinu gdje je postao jedan od vođa monarhističke opozicije predsjedniku Thiersu.
Kada je Thiersa naslijedio Mac Mahon, de Broglie je ubrzo postao premijer i ministar vanjskih poslova, s tim da je u rekonstrukciji vlade u studenom iste godine uzeo mjesto ministra unutarnjih poslova. Njegov premijerski mandat bio je obilježen naglašenim konzervativizmom, kao i cijelom serijom političkih gafova. Naime, zbog politike koju je vodio je navukao mržnju republikanaca, legitimiste je udaljio koketirajući s bonapartisima, a bonapartiste je razljutio zbog kompromisne politike koju je vodio po pitanju pretendenata na francuski tron.
Posljedica toga bio je pad njegove vlade u svibnju 1874. godine. Tri godine kasnije, tokom krize koju je izazvao sam Mac Mahon, de Broglie je ponovo imenovan premijerom s ciljem da osigura većinu u parlamentu koja bi bila sklonija predsjedniku. Ipak, izbori su ojačali republikansku većinu. De Broglie je izgubio u vlastitoj izbornoj jedinice te je nakon samo pola godine podnio ostavku.
Iz politike se konačno povlači 1885. godine te se posvećuje historiografiji, pišući knjige i biografije. Umro je u Parizu, 19. siječnja 1901. godine.
- p
- r
- u
- Talleyrand
- Richelieu
- Dessolles
- Decazes
- Richelieu
- Villèle
- Martignac
- Polignac
- Dupont de l'Eure
- Arago
- Cavaignac
- Barrot
- Hautpoul
- Faucher
- Ollivier
- Cousin-Montauban
- Dufaure
- A. de Broglie
- Cissey
- Buffet
- Dufaure
- Simon
- A. de Broglie
- Rochebouët
- Dufaure
- Waddington
- Freycinet
- Ferry
- Gambetta
- Freycinet
- Duclerc
- Fallières
- Ferry
- Brisson
- Freycinet
- Goblet
- Rouvier
- Floquet
- Tirard
- Freycinet
- Loubet
- Ribot
- Dupuy
- Casimir-Perier
- Dupuy
- Ribot
- Bourgeois
- Méline
- Brisson
- Dupuy
- Waldeck-Rousseau
- Combes
- Rouvier
- Sarrien
- Clemenceau
- Briand
- Monis
- Caillaux
- Poincaré
- Briand
- Barthou
- Doumergue
- Ribot
- Viviani
- Briand
- Ribot
- Painlevé
- Clemenceau
- Millerand
- Leygues
- Briand
- Poincaré
- François-Marsal
- Herriot
- Painlevé
- Briand
- Herriot
- Poincaré
- Briand
- Tardieu
- Chautemps
- Tardieu
- Steeg
- Laval
- Tardieu
- Herriot
- Paul-Boncour
- Daladier
- Sarraut
- Chautemps
- Daladier
- Doumergue
- Flandin
- Bouisson
- Laval
- Sarraut
- Blum
- Chautemps
- Blum
- Daladier
- Reynaud
- Pétain
vlada