Assisi
Assisi | |
---|---|
Panorama grada | |
Koordinate: 43°4′N 12°37′E / 43.067°N 12.617°E / 43.067; 12.617 | |
Država | Italija |
Regija | Umbria |
Provincija | Perugia |
Frazione | Armenzano, Capodacqua, Castelnuovo, Palazzo, Petrignano, Rivotorto, Santa Maria degli Angeli, San Vitale, Sterpeto, Torchiagina, Tordandrea, Tordibetto, Col d'Erba, Col d'Erba III, Collicello, Passaggio di Assisi, Pian della Pieve, Pieve San Nicolò, Podere Casanova, Ponte Grande, Renaiola, Rocca Sant'Angelo, San Damiano, San Gregorio, San Martino, San Martino Basso, San Presto, Santa Tecla, |
Vlast | |
- Sindaco | Stefania Proietti |
Površina | |
- Ukupna | 187 km²[1] |
Visina | 424 metara[1] |
Stanovništvo (2017) | |
- Grad | 28.352[1] |
- Gustoća | 151.7 st/km²[1] |
Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
Poštanski broj | 06081 |
Pozivni broj | 075 |
Karta | |
Assisi class=notpageimage| Pozicija Assisija u Italiji |
Assisi (latinski: Asisium) je grad i općina (comune) od 28.352 stanovnika[1] u proviciji Perugiji u talijanskoj regiji Umbriji. Assisi je danas najpoznatiji kao rodno mjesto sv. Franje, osnivača franjevačkog reda, a nešto manje po sv. Klari (rođena 1194), osnivačici klarisa.[2] Također, poznat je i po tom što se negdje između 55. i 43. pne. u njemu rodio rimski pjesnik Sekst Propercije.[3]
Geografija
Assisi leži na zapadnim padinama planine Monte Subasio, udaljen nekih 19 kilometara istočno od Perugie.[2]
Historija
Oko 1000. pne. na gornjem Tiberu doselile su se brojne izbjeglice iz okolice Assisija, ali i iz drugih udaljenih mjesta sve do jadranske obale. To su bili Umbri koji su običavali živjeti u malim nastambama na uzvišenjima. Od 450. pne. ove nastambe zauzimaju Etruščani, koji su vladali do 295. pne. kada su nakon bitke kod Sentina cijelom Centralnom Italijom zavladali Rimljani. Oni su izgradili uspješni municipijum Asisium na nekoliko terasa planine Subasio. Rimski spomenici se još uvijek nalaze u Assisiju: obrambeni bedemi grada, forum (danas Piazza del Comune), teatar, amfiteatar i Minervin hram (preuređen u crkvu Santa Maria sopra Minerva). Biskup i mučenik sv. Rufino je prema tradiciji pokrstio građane Assisija oko 238. i nakon mučeničke smrti u Costanu njegovi posmrtni ostaci su smješteni u asišku katedralu, danas katedralu San Rufino. Sv. Rufino je postao svetac zaštitnik grada. Ostrogotski kralj Totila je 545. uništio većinu grada koji je potpao pod Langobarde, a nakon tog i pod franačko Vojvodstvo Spoleto.
U srednjem vijeku Assisi je postao samostalna gibelinska komuna u 11. vijeku koja se konstantno trvila sa gibelinskom Perugiom. U jednoj od tih bitaka Francesco di Bernardone (sv. Franjo) je zatvoren, što je pokrenulo niz događaja i naposljetku kulminiralo osnivanjem franjevačkog reda. Od tada je Assisi postao hodočasničkim mjestom ovog nježnog sveca koji je, zajedno sa sv. Katarinom Sienskom, proglašen svecem zaštitnikom Italije. U 13. vijeku, za vrijeme papinske jurisdikcije, grad se počeo širiti izvan drevnih rimskih bedema. Carsku utvrdu Rocca Maggiore na brdu iznad grada, koju su stanovnici razrušili 1189. godine, obnovio je papinski legat, kardinal Gil de Albornoz.
Assisijem su vladali mnogi despotski vladari: kondotjeri Biordo Michelotti, Gian Galeazzo Visconti i njegov nasljednik Francesco I Sforza, milanski vojvoda, te Jacopo Piccinino i Federico II da Montefeltro, gospodari Urbina. Nakon izbijanja kuge 1348. godine, započinje polagani pad grada, nakon čega ponovno postaje vatikanskim posjedom za vrijeme pape Pija II (1458–1464). Godine 1569. započela je izgradnja crkve Blažene Djevice Marije od anđela (Basilica Santa Maria degli Angeli) i grad se nastavio razvijati, čemu svjedoče i palače Bernabei i Giacobetti iz 17. vijeka. Assisi i Umbriju su zadesila dva katastrofalna potresa u septembru 1997. godine. Iako su srušeni mnogi spomenici, grad se brzo oporavio i najvažnija građevina, crkva sv. Franje (Basilica di San Francesco), otvorila se za javnost samo dvije godine kasnije.
Znamenitosti
Asiz, Bazilika Svetog Franje Asiškog i ostali franjevački spomenici | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Italija | |
Registriran: | 2000. |
Vrsta: | kulturno dobro |
Mjerilo: | i, ii, iii, iv, vi |
Ugroženost: | no |
Referenca: | UNESCO |
UNESCO je status svjetske baštine dodijelio urbanom tkanju grada Assisija[4] kojem dominiraju dva srednjovjekovna zamka. Veći zamak Rocca Maggiore je izgradio kardinal Albornoz 1367. za papu Pija II i kasnije Pavla III. Manji zamak je stariji, odnosno rimski, od kojeg su ostala samo tri tornja.
Crkve
- Bazilika Svetog Franje Asiškog, UNESCO-va svjetska baština, zajedno s franjevačkim samostanom Sacro Convento, sastoji se od donje i gornje crkve (Basilica inferiore e superiore) koje su započete netom nakon njegove kanonizacije 1228. i dovršene 1253. godine. U donjoj crkvi se nalaze vrijedne freske kasnogotičkih slikara Cimabuea i Giottoa, dok su u gornjoj crkvi freske s prikazima života sv. Franje, prije atribuirane Giottou, a danas Cavalliniju iz Rima.
- Santa Maria Maggiore (Sveta Marija Velika) ili Santa Maria Sopra Minerva je najstarija crkva u Assisiju.
- Katedrala San Rufino (sv. Rufino), izgrađena preko rimske cisterne, ima romaničku fasadu sa tri rozete i enterijer iz 16. vijeka.
- Bazilika sv. Klare (Basilica di Santa Chiara) s masivnim lateralnim kupolama, rozetama i jednostavnim gotičkim enterijerom, započeta 1257. sadrži kriptu sv. Klare i freske i slike iz 13. vijeka.
- Crkva Svete marije od Anđela (Basilica of Santa Maria degli Angeli) u kojoj se nalazi Porziuncola.
- Nova crkva (Chiesa Nuova) je navodno izgrađena preko rodne kuće sv. Franje.
- Crkva sv. Stjepana (Santo Stefano), jedna od najstarijih crkava.
- Maleni samostanska crkva Eremo delle Carceri u kanjonu iznad Assisija, u koji se povlačio sv. Franjo i gdje je propovijedao pticama.
Kultura
Festival Calendimaggio, koji se održava od 1. do 5. maja, festival je srednjovjekovne i renesansne kulture u obliku teatralnog sukoba gornjeg i donjeg grada, uključujući procesije, teatarske prezentacije, bajraktare i plesove. U cijeloj Europi je slavljen assisi vez, oblik veza ukrštanjem niti koji datira još iz 13. vijeka. Danas je Assisi prije svega hodočasničko mjesto u kojemu hodočasnici podižu i oltare za sve svjetske religija, a druge organizacija poput Assisi Performing Arts upotpunjavaju turističku ponudu muzičkim i drugim događajima. Assisi je kao rijetki grad u svijetu bio dom nekoliko svetaca: sv. Agneza, sv. Klara, sv. Franjo, sv. Gabriel od tužne Gospe, sv. Rufino i sv. Vitalis.
Zbratimljeni gradovi
Galerija
-
Piazza del Duomo (19. vijek) -
Pietro Lorenzetti, 1310–1329, detalj freske iz crkve sv. Franje -
Santa Maria Sopra Minerva -
Bazilika sv. Klare
Izvori
Vanjske veze
- Comune di Assisi (službene stranice) (it)
- p
- r
- u
Agrigento (Dolina hramova) • Akvileja • Amalfijska obala • Bazilika Svetog Franje Asiškog i historijski centar Assisija • Botanički vrt u Padovi • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) • Castel del Monte • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) • Cinque Terre, Porto Venere i otoci Palmaria, Tino i Tinetto • Crespi d'Adda • Dolomiti (Alpe) • Etna • Liparski otoci • Ferrara • Historijski centar Firence • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelsepriou, Spoleto, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) • Mantova i Sabbioneta • Sassi i park crkava u stijenama Matere • Medici vile i vrtovi • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni • Monte San Giorgio1) • Historijski centar Napulja • Historijski centar Pienze • Katedralni trg u Pisi • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) • Prahistorijska naselja sojenica oko Alpa2) • Raetinska pruga1) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonov baptisterij, Arijanski baptisterij, Arhiepiskopska kapela, Bazilika Sant'Apollinare Nuovo, Teodorikov mauzolej, San Vitale i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) • Rezidencije Savojske dinastije • Historijski centar Rima uključujući Bazilika Svetog Pavla izvan zidina 3) • Sacri Monti • San Gimignano • Siena • Sirakuza i Pantalica • Su Nuraxi • Santa Maria delle Grazie, Milano • Hadrijanova vila i Villa d'Este (Tivoli) • Trulli Alberobella • Urbino • Crteži doline Val Camonica • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) • Val d'Orcia • Venecija i njezina laguna • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa Romana del Casale (Piazza Armerina)
1) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske 2) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja 3) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana 4) Zajednička svjetska baština Italije, Grčke, Španjolske i Maroka