Boris Hristov
Boris Hristov | |
---|---|
| |
1914. | maj 1914. |
Plovdiv | Plovdiv Bugarska |
1993. | jun 1993. |
Rim | Rim Italija |
1914. 1993.
Boris Kirilov Hristov (18. maj 1914 – 28. jun 1993) je bio bugarski operski pevač. Smatran je za jedan od najboljih bas glasova u dvadesetom veku.[1]
Biografija
Još kao mali dečak je počeo da peva u horu u Hramu Svetog Aleksandra Nevskog u Sofiji. 1930. godine je završio studije prava i počeo da se bavi advokaturom. U slobodno vreme je nastavio sa pevanjem. Zahvaljujući grantu vlade, on ipak odlazi u Italiju 1942. godine da se usavršava u pevanju kod poznatog italijanskog baritona Riccarda Stracciarija.
Karijera
Imao je nekoliko uspešnih izvedbi pred publikom u Austriji 1944. i 1945. godine. Vratio se u Italiju decembra 1945. godine a već sledeće godine je napravio svoj prvi operski nastup sa operom Boemi u gradu Reggio Calabria. Posle toga je ređao nastupe u Milanskoj skali, Venecijanskoj i Rimskoj operskoj kući kao i u Kraljevskoj operi u Londonu. 1950. godine je pozvan da peva u Metropolitan Operi međutim tadašnja vlast nije dozvolila ulaz za državljane zemalja Istočnog bloka. Kada su ove sankcije popustile, on je ipak nastupio u SAD 1956. godine u San Franciscu. Godine 1964. je napravio pauzu zbog operacije tumora na mozgu. Ipak se vratio sledeće godine na scenu sa nešto sporijim tempom i energijom. 1967. godine je dobio dozvolu da ode nazad za Bugarsku zbog sahrane njegove majke. To mu je bio prvi povratak posle 1945. godine. Njegov poslednji nastup je bio u Rimu na Bugarskoj akademiji 22. juna 1986.
Glas i repertoar
Boris je imao mračan i dubok glas. Iako nije imao snažan glas, on nije imao problema sa nastupanjem u velikim dvoranama. Njegove najpoznatije uloge su: Car Boris u operi Boris Godunov, Filip II u operi Don Carlos, Mefistofeles u Faustu, Car Ivan u operi Dama Pskova i druge.[2] Snimio je na albumima svojih 8 opera i nekoliko nastupa uživo.
Izvori
Spoljašnje veze
- 100 godina od rođenja Borisa Hristova
- Boris Hristov na sajtu IMDb
- Audio klipovi Arhivirano 2020-02-21 na Wayback Machine-u
- p
- r
- u
- Igor Stravinski (1959)
- Leonard Bernstein (1965)
- Birgit Nilsson (1966)
- Witold Lutosławski (1967)
- Benjamin Britten (1968)
- Boris Hristov (1969)
- Sergiu Celibidache (1970)
- Artur Rubinstein (1971)
- Yehudi Menuhin (1972)
- Dmitrij Šostakovič (1973)
- Andrés Segovia (1974)
- Dietrich Fischer-Dieskau (1975)
- Mogens Wöldike (1976)
- Olivier Messiaen (1977)
- Jean-Pierre Rampal (1978)
- Janet Baker (1979)
- Marie-Claire Alain (1980)
- Mstislav Rostropovič (1981)
- Isaac Stern (1982)
- Rafael Kubelík (1983)
- Miles Davis (1984)
- Pierre Boulez (1985)
- Svjatoslav Rihter (1986)
- Heinz Holliger (1987)
- Peter Schreier (1988)
- Gidons Krēmers (1989)
- György Ligeti (1990)
- Eric Ericson (1991)
- Georg Solti (1992)
- Nikolaus Harnoncourt (1993)
- Krystian Zimerman (1994)
- Jurij Bašmet (1995)
- Per Nørgård (1996)
- András Schiff (1997)
- Hildegard Behrens (1998)
- Sofia Gubaidulina (1999)
- Michala Petri (2000)
- Anne-Sophie Mutter (2001)
- Alfred Brendel (2002)
- György Kurtág (2003)
- Keith Jarrett (2004)
- John Eliot Gardiner (2005)
- Yo-Yo Ma (2006)
- Lars Ulrik Mortensen (2007)
- Arvo Pärt (2008)
- Daniel Barenboim (2009)
- Cecilia Bartoli (2010)
- Kaija Saariaho (2011)
- Jordi Savall (2012)
- Simon Rattle (2013)
- Martin Fröst (2014)
- Thomas Adès (2015)
- Herbert Blomstedt (2016)
- Leonidas Kavakos (2017)
- Mariss Jansons (2018)
- Hans Abrahamsen (2019)
- Barbara Hannigan (2020)
- Jin Eunsuk (2021)
- Pierre-Laurent Aimard (2022)
- Evelyn Glennie (2023)
- Emmanuel Pahud (2024)