Justo José de Urquiza
Justo José de Urquiza | |
| |
Biografija | |
---|---|
Datum rođenja | 18. oktobar 1801. |
Mesto rođenja | ranč Talar (Entre Ríos), Vicekraljevstvo Río de la Plata |
Datum smrti | 11. april 1870. |
Mesto smrti | Palača San José (Concepción del Uruguay), Argentina |
Veroispovest | katolik |
Supružnik | Dolores Costa |
Mandat(i) | |
Predsjednik Argentinske konfederacije | |
1854 — 1860 | |
Prethodnik | on sam |
Naslednik | Santiago Derqui |
Privremeni predsjednik Argentinske konfederacije | |
1852. — 1854. | |
Prethodnik | Vicente López y Planes |
Naslednik | on sam |
Guverner Provincije Entre Ríos | |
1842. — 1852. | |
Reizbor(i) | 1860 -1864 / 1868 -1870 |
uredi |
Justo José de Urquiza (ranč Talar (Entre Ríos)), 18. oktobar 1801. - Palača San José (Concepción del Uruguay), 11. april 1870.) bio je general i političar koji je od 1854. do 1860. bio predsjednik Argentinske konfederacije.
Poznat po tom što je svrgnuo moćnog diktatora Juana Manuela de Rosasa i postavio ustavne temelje današnje Argentine.[1]
Biografija
Kao član argentinske oligarhije, Urquiza je školovan na koledžu San Carlos u Buenos Airesu, na kojem je [[diploma|diplomirao] 1816. Počeo je raditi 1818. u luci Buenos Airesa, a nakon povratka u Entre Ríos u junu 1819. radio je kao zastupnik te luke. Zahvaljujući porodičnim vezama ušao je svijet politike i postao suradnik i glasnogovornik guvernera Provincije Entre Ríos Pascuala Eschagüa. Tako je i upoznao Juana Rosasa i postao njegov bliski prijatelj i suradnik.[1]
Kad je 1837. postao pukovnik provincijske milicije, smjenio je svog pokrovitelja Eschagüea i postao guverner Entre Ríosa 1841. Urquiza je uveo red u svojoj proviciji, reformama u administraciji i poreznoj politici.[1]
Koristeći Entre Ríos kao svoju moćnu bazu, okupio je koaliciju šarolikih pristaša, kako argentinskih tako i inozemnih koji nisu bili zadovoljni autokratskom vladavinom Rosasa. Na čelu svoje Velike armije krenuo je na Buenos Aires i 3. februara 1852. u Bitci kod Caserosa pobjedio Rosasa Kao privremeni predsjednik / diktator Konfederacije sazvao je konstituantu koja je u Santa Feu 1853. odobrila ustav pisan po uzoru na američki. Sve su provincije prihvatile ustav, osim Provincije Buenos Aires koja je demonstrativno istupila iz Konfederacije, u koju se vratila tek 1859.[1] Zbog tog je Urquiza premjestio prijestolnicu u Entre Ríos u grad Paranu.
Pored konsolidiranja stanja u konfederaciji, Urquiza je kao predsjednik uspio ispregovarati sporazum o plovidbi sa Ujedinjenim Kraljevstvom, Francuskom i Sjedinjenim Državama i tako deblokirati argentinske luke.[1]
Kad je 1860. napustio predsjedničku dužnost, vratio se u Entre Ríos kao njegov novi (stari) guverner i general. Ljutiti Buenos Aires gubitkom položaja ponovno je pokrenuo rat 1861. pa je Urquiza ponovno poveo vojsku, ali ovaj put nije imao sreće jer je izgubio u Bitci kod Pavóna, što je ozbiljno uzdrmalo njegove političke planove. Poražen vratio se u Entre Ríos i nastavio život po starom, sve dok ga nisu ubili zajedno sa sinovima politički protivnici u vili na ranču.[1]
Izvori
Vanjske veze
- Justo José de Urquiza (en)
- p
- r
- u
do Asamblea del Año XIII (1810–1814)
- Primera Junta
- Junta Grande
- Prvi trijumvirat
- Drugi trijumvirat
Río de la Plata (1814–1820)
- Gervasio Antonio de Posadas
- Carlos María de Alvear
- Juan José Viamonte
- José Rondeau
- Ignacio Álvarez Thomas
- Antonio González de Balcarce
- Juan Martín de Pueyrredón
- José Rondeau
- Juan Pedro Aguirre
- Bernardino Rivadavia
- Vicente López y Planes
- Manuel Dorrego
- Juan Manuel de Rosas
- Juan Ramón Balcarce
- Juan José Viamonte
- Manuel Vicente Maza
- Juan Manuel de Rosas
- Justo José de Urquiza
- Santiago Derqui
- Juan Esteban Pedernera
- Bartolomé Mitre
- Domingo Faustino Sarmiento
- Nicolás Avellaneda
- Julio Argentino Roca
- Miguel Juárez Celman
- Carlos Pellegrini
- Luis Sáenz Peña
- José Evaristo Uriburu
- Julio Argentino Roca
- Manuel Quintana
- José Figueroa Alcorta
- Roque Sáenz Peña
- Victorino de la Plaza
- Hipólito Yrigoyen
- Marcelo Torcuato de Alvear
- Hipólito Yrigoyen
- Arturo Rawson
- Pedro Pablo Ramírez
- Edelmiro Julián Farrell
- Eduardo Lonardi
- Pedro Eugenio Aramburu
- Arturo Frondizi
- José María Guido
- Arturo Umberto Illia
- Juan Carlos Onganía
- Roberto M. Levingston
- Alejandro Agustín Lanusse
- Héctor José Cámpora
- Raúl Alberto Lastiri
- Juan Domingo Perón
- Isabel Martínez de Perón
- Jorge Rafael Videla
- Roberto Eduardo Viola
- Leopoldo Galtieri
- Reynaldo Bignone
- Raúl Ricardo Alfonsín
- Carlos Saúl Menem
- Fernando de la Rúa
- Adolfo Rodríguez Saá
- Eduardo Duhalde
- Néstor Kirchner
- Cristina Fernández de Kirchner