Košarkaška pravila

Pravila košarke su pravila i propisi koji regulišu igru, suđenje, opremu i procedure košarke . Dok su mnoga osnovna pravila uniformna širom sveta, varijacije ipak postoje. Većina liga ili upravljačkih tela u Severnoj Americi, od kojih su najvažniji Nacionalna košarkaška asocijacija i NCAA, formuliraju vlastita pravila. Pored toga, Tehnička komisija Međunarodne košarkaške federacije (FIBA) određuje pravila za međunarodna takmičenja; većina liga van Severne Amerike koristi kompletan FIBA set pravila.

James Naismith je 15. januara 1892. objavio pravilnik za igru pod imenom "Basket Ball" koju je izmislio: ^[1] Originalna igra koja se igrala po ovim pravilima bila je prilično drugačija od današnje, jer nije bilo vođenja lopte, zakucavanja, trojki, ili vrijeme za šut, a silazna putanja je bila legalna.

1. Lopta se može baciti u bilo kojem smjeru jednom ili objema rukama.
2. Lopta se može udarati u bilo kojem smjeru jednom ili objema rukama (nikada šakom).
3. Igrač ne može trčati s loptom, igrač je mora baciti sa mjesta na kojem je hvata, s tim da se mora uzeti u obzir čovjek koji uhvati loptu kada trči dobrom brzinom.
4. Lopta se mora držati u ili između ruku; ruke ili tijelo se ne smiju koristiti za držanje.
5. Neće biti dozvoljeno hvatanje ramena, držanje, guranje, saplitanje ili udarce na bilo koji način po osobi protivnika. Prvo kršenje ovog pravila od strane bilo koje osobe će se računati kao greška; drugi će ga diskvalifikovati dok se ne postigne sljedeći gol ili, ako je postojala očigledna namjera da se osoba povrijedi, do kraja utakmice. Nije dozvoljena zamjena.
6. Faul je udaranje po lopti šakom, kršenje pravila 3 i 4, kao što je opisano u pravilu 5.
7. Ako bilo koja strana napravi tri uzastopne greške, računa se gol za protivnike (uzastopno znači da protivnici u međuvremenu ne naprave grešku).
8. Pogodak se postiže kada se lopta ubaci ili udari sa terena u koš i ostane tamo (bez pada), pod uslovom da oni koji brane gol ne dodiruju ili ometaju gol. Ako lopta leži na ivici, a protivnik pomeri koš, to se računa kao gol.
9. Kada lopta izađe van okvira, ona se baci u polje i igra se od strane prve osobe koja je dodirne. U slučaju spora, sudija ga baca pravo u polje. Ubacivaču je dozvoljeno pet sekundi, ako ga zadrži duže, ide do protivnika. Ako bilo koja strana ustraje u odlaganju igre, sudija će im dosuditi grešku.
10. Sudija će biti sudija za muškarce i zabilježit će greške i obavijestiti sudiju kada su napravljene tri uzastopne greške. On će imati moć da diskvalifikuje ljude u skladu sa Pravilom 5.
11. Sudija će suditi lopti i odlučivati kada je lopta u igri, u granicama, kojoj strani pripada, i mjeri vrijeme. On će odlučiti kada je postignut pogodak i voditi računa o golovima sa svim drugim dužnostima koje obično obavlja sudija.
12. Vrijeme će biti dva poluvremena po petnaest minuta, sa pet minuta odmora između.
13. Strana koja u tom vremenu postigne najviše golova proglašava se pobjednikom. U slučaju neriješenog rezultata igra se, po dogovoru kapitena, može nastaviti dok se ne postigne novi gol.

Naismithov originalni rukopis iz 1892. godine sa pravilima košarke, jedan od najskupljih rukopisa na svetu, javno je izložen u Allen Fieldhouse na kampusu Univerziteta u Kansasu. Naismith je bio prvi trener u istoriji muške košarkaške ekipe Kansas Jayhawks.

Naismithova originalna pravila nisu specificirala koliko igrača treba biti na terenu. Godine 1900, pet igrača je postalo standard, a igrači koji su bili zamenjeni nisu smeli ponovo ući u igru. Igračima je bilo dozvoljeno da se vrate u igru jednom od 1921. godine, a dvaput od 1934. godine; takva ograničenja zamena su ukinuta 1945. godine kada su zamene postale neograničene. Trenerima je prvobitno bilo zabranjeno da vode tim tokom igre, ali od 1949. godine, trenerima je bilo dozvoljeno da se obraćaju igračima tokom tajmauta.

Prvobitno je igrač bio diskvalifikovan nakon drugog prekršaja. Ovo ograničenje je postalo četiri prekršaja 1911. godine i pet prekršaja 1945. godine, što je i dalje slučaj u većini oblika košarke gde je normalno trajanje utakmice (pre bilo kakvih produžetaka) 40 minuta. Kada je normalno trajanje utakmice 48 minuta (što je slučaj u Nacionalnoj košarkaškoj asocijaciji u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi), igrač je diskvalifikovan nakon šestog prekršaja.

Prvo vremensko ograničenje za posedovanje lopte uvedeno je 1933. godine, kada su timovi morali da prebace loptu preko središnje linije u roku od deset sekundi nakon sticanja poseda. Ovo pravilo je ostalo na snazi do 2000. godine, kada je FIBA smanjila zahtev na osam sekundi, a NBA je sledila primer 2001. godine. NCAA zadržava pravilo od 10 sekundi za muške utakmice, a usvojila je ovo pravilo i za ženske utakmice počevši od sezone 2013-14.^[2] Američke srednje škole, čija pravila sastavlja NFHS, takođe koriste pravilo od 10 sekundi za oba pola.

• FIBA: U košarci utakmica traje 40 minuta, podeljeno u četiri perioda po 10 minuta.
• NBA: Utakmica traje 48 minuta, podeljeno u četiri perioda po 12 minuta.
• U oba slučaja, vreme se zaustavlja pri svakom prekidu igre, kao što su faulovi, slobodna bacanja, i timeout-i. ^[3]

Dok tim izvodi ubacivanje lopte sa strane, imaju 5 sekundi da to urade. Ovo pravilo važi bez obzira na to odakle tim ubacuje loptu, bilo da je ispod koša ili sa strane. Ako ne uspeju da izbace loptu u roku od 5 sekundi, to će se računati kao izgubljena lopta i posed će preći na protivnički tim.

Godine 1936. uvedeno je pravilo tri sekunde. Ovo pravilo zabranjuje napadačkim igračima da ostanu blizu protivničkog koša duže od tri sekunde (precizno ograničeno područje je poznato i kao reket ili ključ). Utakmica koja je bila ključna za uvođenje ovog pravila bila je između Univerziteta Kentucky i Univerziteta New York. Trener Kentuckyja, Adolph Rupp, nije poveo jednog od svojih sudija, uprkos upozorenju trenera Notre Dame, Georgea Keogana, o razlikama u suđenju između Srednjeg zapada i Istoka, i utakmica je postala posebno gruba. Zbog ove i drugih utakmica, centar Kentuckyja visok 6 stopa i 5 inča (1,96 metara), Leroy Edwards, generalno je priznat kao igrač odgovoran za pravilo tri sekunde.

Dok je pravilo prvobitno usvojeno kako bi se smanjila grubost u oblasti između visokih igrača, sada se smatra da sprečava visoke napadače da steknu prednost čekajući blizu koša. Kada je NBA počela da dozvoljava zonsku odbranu 2001. godine, uvedeno je i pravilo tri sekunde za odbrambene igrače ..

Sat za šut je prvi put uveden u NBA 1954. godine, kako bi se povećala brzina igre. Timovi su tada morali da pokušaju šut unutar 24 sekunde od sticanja poseda, a šutni sat bi se resetovao kada lopta dodirne obruč ili tablu koša, ili kada protivnici preuzmu posed. FIBA je dve godine kasnije usvojila šutni sat od 30 sekundi, resetujući sat kada se pokuša šut. Ženska košarka je usvojila šutni sat od 30 sekundi 1971. godine. NCAA je usvojila šutni sat od 45 sekundi za muškarce dok je za žene ostao na 30 sekundi 1985. godine. Šutni sat za muškarce je zatim smanjen na 35 sekundi 1993. godine, a dodatno smanjen na 30 sekundi 2015. godine. FIBA je smanjila šutni sat na 24 sekunde 2000. godine, i promenila resetovanje sata na trenutak kada lopta dodirne obruč koša. Prvobitno, promašen šut pri isteku šutnog sata dok je lopta u vazduhu predstavljao je prekršaj. U 2003. godini pravilo je promenjeno tako da lopta ostaje u igri u ovoj situaciji, sve dok dodirne obruč. Ako lopta dodirne obruč i blago odskoči preko koša, to će se smatrati slobodnom loptom.

Vođenje lopte nije bilo deo originalne igre, ali je uvedeno 1901. godine. U to vreme, igrač je mogao da odigra loptu od pod samo jednom, i nije smeo da šutira nakon što je vodio loptu. Definicija vođenja lopte postala je "kontinuirani prolaz lopte" 1909. godine, što je omogućilo više od jednog odigravanja od pod, a igrač koji je vodio loptu tada je smeo da šutira.

Trčanje sa loptom prestalo je da se smatra prekršajem 1922. godine i postalo je kršenje pravila, što znači da je jedina kazna gubitak poseda. Udaranje lopte pesnicom takođe je postalo kršenje pravila. Od 1931. godine, ako je igrač pod bliskom odbranom zadržavao loptu van igre pet sekundi, igra je bila zaustavljena i nastavljana skokom lopte; takva situacija je od tada postala kršenje pravila od strane igrača koji nosi loptu. Blokiranje lopte postalo je kršenje pravila 1944. godine, a ofanzivno blokiranje 1958. godine.

Slobodna bacanja su uvedena ubrzo nakon što je košarka izmišljena. Godine 1895. linija za slobodna bacanja je zvanično postavljena na petnaest stopa (4,6 metara) od table, pre čega je većina gimnazija postavljala liniju na dvadeset stopa (6,1 metara) od table. Od 1924. godine, igrači koji su pretrpeli prekršaj morali su sami da šutiraju svoja slobodna bacanja. Jedno slobodno bacanje se dodeljuje igraču koji je fauliran dok postiže uspešan šut iz igre. Ako pokušaj šuta iz igre nije uspešan, dodeljuju se dva slobodna bacanja (tri ako je igrač pokušavao šut za tri poena). Ako je napadač fauliran dok nije u aktu šutiranja, ili ako je igrač fauliran u situaciji sa slobodnom loptom, kazna varira u zavisnosti od nivoa igre i broja faulova koje je protivnički tim sakupio u određenom periodu.

• U NCAA muškoj igri:
  • Ako tim igrača ima 6 ili manje timskih grešaka na poluvremenu, ekipa koja je faulirana dobija loptu u posjedu.
  • Ako tim ima 7 do 9 timskih grešaka, igrač koji je fauliran ide na liniju za ono što se zove "jedan i jedan" ili "bonus"—to jest, ako igrač izvede prvo slobodno bacanje, dobija priliku da pokuša sekundu, ali ako promaši, lopta je živa.
  • Ako tim ima 10 ili više grešaka u poluvremenu, igrač koji je fauliran dobija dva slobodna bacanja, koja se često nazivaju "dupli bonus".
  • Svi produžeci se smatraju produžetkom drugog poluvremena u svrhu akumuliranih grešaka.
• U NCAA ženskoj igri (od 2015. do 2016., kada se igra promijenila sa poluvremena od 20 minuta na četvrtine od 10 minuta) iu svim igrama NFHS počevši od sezone 2023-24:
  • Ako tim igrača ima 4 ili manje timskih grešaka u četvrtini, ekipa koja je faulirana dobija loptu u posjedu.
  • Ako ekipa ima 5 ili više grešaka u četvrtini, igrač koji je fauliran dobija dva slobodna bacanja—jedan i jedan je sada uklonjen iz igre za žene i srednje škole.
  • Svi produžeci se smatraju produžetkom četvrte četvrtine u svrhu akumuliranih grešaka.
• U NBA i WNBA:
  • Ako tim igrača ima 4 ili manje timskih grešaka u četvrtini, ekipa koja je faulirana dobija loptu u posjedu.
  • Počevši od pete greške ekipe u četvrtini, igrač koji je fauliran dobija dva slobodna bacanja.
  • Produžetak se ne smatra produžetkom bilo koje četvrtine. Umjesto toga, "kazna" od dva slobodna bacanja se pokreće na četvrtu grešku ekipe u tom produžetku (umjesto pete).
  • Ograničenja za prekršaje se poništavaju u posljednje dvije minute četvrtine ili produžetka. Ako ekipa nije dostigla svoj limit akumuliranih grešaka, prva greška ekipe u posljednje dvije minute rezultira posjedom ekipe koja je faulirala, a sve naredne greške rezultiraju dva slobodna bacanja.
• U igri FIBA (puni teren):
  • Ako tim igrača ima 4 ili manje timskih grešaka u četvrtini, ekipa koja je faulirana dobija loptu u posjedu.
  • Počevši od pete greške ekipe u četvrtini, igrač koji je fauliran dobija dva slobodna bacanja.
  • Tokom intervala igre, svi članovi tima koji imaju pravo da igraju smatraju se igračima.
  • Lopta postaje mrtva kada sudija zazviždi dok je lopta živa.
  • Svi produžeci se smatraju produžetkom četvrte četvrtine u svrhu akumuliranih grešaka.
• U igri FIBA 3x3 (polu igrališta):
  • Igrač koji je fauliran pri neuspješnom pokušaju gola iz igre dobija jedno slobodno bacanje ako je pokušaj bio iznutra iz luka "tri poena", a dva slobodna bacanja ako je pokušaj bio izvan luka. Ovo odražava različito bodovanje te varijacije, u kojoj koševi iz unutrašnjosti luka vrijede 1 poen i oni izvan luka vrijede 2 bodova.
  • Ako ekipa igrača ima 6 ili manje timskih grešaka u igri, a greška nije bila u činu šutiranja, ekipa koja je faulirana dobija loptu u posjedu.
  • Počevši od sedme greške ekipe u igri, igrač koji je fauliran dobija dva slobodna bacanja. Ovo važi čak i za prekršaje pri šutu, bez obzira na rezultat pokušaja iz igre.
  • Počevši od 10. faula ekipe u igri, igrač koji je fauliran dobija dva slobodna bacanja, a ekipa strelca dobija loptu u posjedu. Ovo važi i za prekršaje pri šutu.

Igrač ima 10 sekundi da izvede slobodno bacanje. Ako igrač ne pokuša slobodno bacanje u roku od 10 sekundi nakon što primi loptu, pokušaj slobodnog bacanja se gubi i dosuđuje se prekršaj slobodnog bacanja. Prekršaj slobodnog bacanja se takođe dosuđuje ako lopta promaši tablu, obruč i koš. Ako se prekršaj slobodnog bacanja dosudi na poslednjem slobodnom bacanju dodeljenom igraču u određenoj situaciji, posed automatski prelazi protivničkom timu.

Prekršaj u napadu je fizički kontakt između napadača i odbrambenog igrača. Da bi se iznudio napadni prekršaj, odbrambeni igrač mora da uspostavi legalnu poziciju čuvanja na putanji napadača. Ako dođe do kontakta, sudije će dosuditi napadni prekršaj. Poeni neće biti priznati i lopta prelazi u posed protivničkog tima. Odbrambeni igrač ne može iznuditi napadni prekršaj u "restrikcionoj zoni" (pogledajte dole za više detalja).^[4]

Blokiranje je fizički kontakt između napadača i odbrambenog igrača. Prekršaji blokiranja se dosuđuju kada odbrambeni igrač ometa putanju napadača u pokušaju šuta. Prekršaji blokiranja se lako dosuđuju kada odbrambeni igrač stoji u "restrikcionoj zoni".^[4]

Restrikciona zona: Godine 1997. NBA je uvela luk sa radijusom od 1,2 metra (4 stope) oko koša, unutar kojeg se ne može dosuditi napadački prekršaj zbog naleta. Ovo je uvedeno kako bi se sprečilo da odbrambeni igrači pokušavaju da iznude napadački prekršaj svojih protivnika stojeći ispod koša. FIBA je usvojila ovaj luk sa radijusom od 1,25 metara (4 stope i 1 inč) 2010. godine.

Ako se faul igrača protumači kao nepotreban, dosudiće se flagrantni faul tipa 1. Protivnički tim će tada biti nagrađen sa dva slobodna bacanja i posedovanjem lopte. Ako se faul igrača protumači kao nepotreban i preteran, dosudiće se flagrantni faul tipa 2. Protivnički tim će tada biti nagrađen sa dva slobodna bacanja i posedovanjem lopte. Kod flagrantnog faula tipa 2, igrač koji je počinio faul neće biti samo automatski isključen, već će biti i kažnjen novčano sa najmanje 2.000 dolara.

Tehnička greška može biti dosuđena timu na više različitih načina. Tehnička greška se može dosuditi kada tim zatraži više tajmauta nego što ima na raspolaganju, odugovlači igru, ima previše igrača na terenu, verbalno ne poštuje ili psuje, ili se drži za obruč. Kod tehničke greške, protivnički tim će biti nagrađen slobodnim bacanjem i posedovanjem lopte. Ako igrač ili trener dobiju dve tehničke greške u jednoj utakmici, to će rezultirati automatskim isključenjem.

U početku se košarka igrala sa "običnim nogometnim savezom (fudbalska lopta), ^[5] iako sport sada koristi svoju loptu. Koš je postavljen na visini od 10 stopa (3,05 metara) iznad terena. U početku se koristila korpa (otuda naziv "basket-ball"), tako da je lopta morala biti vraćena nakon svakog postignutog koša. Danas se umesto toga koristi obruč sa mrežicom koja visi i ima otvoreno dno.

U muškim ligama, kao što su NBA, univerzitetska košarka i srednjoškolska košarka, koristi se lopta veličine 7. Ova lopta ima obim od 29,5 inča i težinu od 22 unce. ^[6]

U ženskim košarkaškim ligama, kao što su WNBA, ženska univerzitetska košarka i srednjoškolska košarka, koristi se lopta veličine 6. Ova lopta je nešto manja od lopte veličine 7, sa obimom od 28,5 inča i težinom od 20 unci.

Glavni članak: Official (basketball)

U početku je bio jedan sudija koji je ocenjivao prekršaje i jedan koji je ocenjivao loptu; tradicija nazivanja jednog sudije "referee" i ostalih jednog ili dva "umpires" ostala je (međutim, NBA koristi drugačiju terminologiju, nazivajući glavnog sudiju "crew chief" dok su ostali "referees"). Danas, obe kategorije sudija imaju jednaka prava da kontrolišu sve aspekte igre. NBA je dodao trećeg sudiju 1988. godine, a FIBA je to učinila kasnije, koristeći ga prvi put na međunarodnim takmičenjima 2006. godine. Korišćenje video dokaza za informisanje odluka sudija je uvek bilo zabranjeno, osim u slučaju određivanja da li je poslednji šut u periodu upućen pre isteka vremena. Ovo izuzeće je uveo NBA 2002. godine, a FIBA ga je usvojila 2006. godine. NCAA, međutim, dozvoljava trenutno pregledanje za vreme, vrednost koša (dva ili tri poena), prekršaje šutnog sata, i za svrhe diskvalifikacije igrača zbog nesportskog ponašanja. NBA je promenio svoja pravila 2007. godine kako bi omogućio sudijama da pregledaju trenutni snimak u slučajevima prekršaja sličnih NCAA. U italijanskoj Seriji A, dozvoljen je američki fudbalski stil "coachevog izazova" kako bi se osporila odluka sudije u bilo kojoj situaciji sličnoj onoj u NCAA, prilikom sledećeg prekida igre.

Središnji skok koji se koristio za ponovno pokretanje igre nakon svakog uspešnog pogotka je eliminisan 1938. godine, u korist dodavanja lopte timu koji nije postigao pogodak iza krajnje linije gde je postignut koš, kako bi se igra učinila kontinualnijom. Skok lopta se i dalje koristila za početak igre i svakog perioda, kao i za ponovno pokretanje igre nakon zadržane lopte. Međutim, NBA je prestao da koristi skok loptu za početak drugog do četvrtog perioda 1975. godine, umesto toga uvodeći sistem poseda po četvrtinama gde tim koji izgubi skok loptu preuzima loptu sa drugog kraja za početak drugog i trećeg perioda, dok tim koji pobedi u tom skoku preuzima loptu za početak četvrtog perioda sa drugog kraja terena.

Godine 1976. NBA je uveo pravilo koje omogućava timovima da prenesu loptu do središnje linije nakon bilo kojeg legalnog tajmauta u poslednja dva minuta utakmice. FIBA je sledila ovaj primer 2006. godine.

Godine 1981. NCAA je usvojila sistem naizmeničnog poseda za sve situacije skoka lopte osim za početak utakmice, a 2003. godine FIBA je usvojila slično pravilo, osim za početak trećeg perioda i produžetaka. Godine 2004. FIBA je promenila pravilo tako da se strelica koristi za sve situacije nakon početnog skoka.

Najnovija međunarodna pravila košarke odobrena su 2. februara 2014. godine od strane FIBA i važe od 1. oktobra iste godine. ^[7]

Postoji osam pravila koja obuhvataju 50 članaka, pokrivajući opremu i objekte, propise u vezi sa timovima, igračima, kapitenima i trenerima, pravila igre, prekršaje, faulove i njihove kazne, specijalne situacije, kao i službene osobe i zapisnički sto. Pravila takođe pokrivaju signale sudija, zapisnik, proceduru protesta, klasifikaciju timova i televizijske tajm-aute .

• Pravila igre @ usabasketball.com FIBA, NBA i NCAA pravila upoređuju jedna pored druge.
• Zvanična košarkaška pravila @ fiba.com
• "Službeni NBA pravilnik"
• "NCAA pravilnik o košarci"
• "Sudijski signal – slikovni opis sudijskog signala" na youth-basketball-tips.com Arhivirano 2021-12-02 na Wayback Machine-u
• "Razlike u pravilima košarke FIBA/SAD i promjene pravila za razna tijela koja donose pravila"