Konstruktibilni univerzum

Da bi se mogao u potpunosti razumeti ovaj članak, potrebno je prvo pročitati članak Teorija skupova kontinuuma, te članke koji mu prethode.

U CF teoriji pojam skupa nije definisan već predstavlja osnovni koncept. Ovo za posledicu ima da neka pitanja u CF teoriji ne mogu biti odgovorena.

CF aksiome opisuju svojstva skupova i teorijski univerzum skupova. Na primer, ako je X {\displaystyle X} neki beskonačni skup aksioma partitivnog skupa kaže da postoji skup P ( X ) {\displaystyle P(X)} koji čine svi podskupovi skupa X {\displaystyle X} . Ostale CF aksiome nam ne kažu mnogo o elementima posdkupovima skupa P ( X ) {\displaystyle P(X)} niti nam kažu išta o veličini ovog skupa. Aksioma sveobuhvatnosti kaže da se P ( X ) {\displaystyle P(X)} sastoji od skupova koji se, na neki dobro definisan način, mogu opisati. Aksioma izbora obezbeđuje različite skupove izbora i dobru uređenost. Reč "svi" u frazi "svi podskupovi skupa" X {\displaystyle X} nije ni na koji način objašnjena. Sve dok pojam P ( X ) {\displaystyle P(X)} kako je definisan nije upitan, CF teorija skupova je potpuno smislena. Ali tu je glavni nedostatak CFI teorije skupova: postoji nekoliko pitanja koja se lako mogu postaviti a koja ne mogu biti odgovorena ako se koriste samo CFI aksiome. Klasičan primer jednog takvog pitanja je status hipoteze kontinuuma 2 ω = ω 1 {\displaystyle 2^{\omega }=\omega _{1}} . Može se tvrditi da o ovoj jednakosti se ne može ništa reći u CFI pošto CFI aksiome ništa ne kažu šta čini posdkup skupa ω {\displaystyle \omega } . Time se ne može povezati veličina P ( X ) {\displaystyle P(X)} skupa sa beskonačnim kardinalnim brojem ω 1 {\displaystyle \omega _{1}} .

Da bi se prevazišla ova teškoća, došlo se do ideje da se CFI proširi tako što bi se dalo više informacije o skupu. Jedna od uspešnih realizacija ove ideje je Gedelovova teorija konstruktibilnog univerzuma.

Gedelovova teorija konstruktibilnog univerzuma

Gedelov kostruktibilni univerzum L {\displaystyle L} se definiše transfinitnom rekurzijom:

L 0 = 0 ; {\displaystyle L_{0}=0;}
L α + 1 = D ( L α ) ; {\displaystyle L_{\alpha +1}=D(L_{\alpha });}
L α = β α L β {\displaystyle L_{\alpha }=\bigcup _{\beta \in \alpha }L_{\beta }} , u slučaju kada je α granični ordinal.

Posebno,

x L d e f α ( x L α ) {\displaystyle x\in L{\iff }_{def}\exists \alpha (x\in L_{\alpha })} .

pri čemu je:

D ( x ) = P ( x ) g c l ( x { x } ) {\displaystyle D(x)=P(x)\bigcap gcl(x\bigcup \{x\})} a g c l ( X ) {\displaystyle gcl(X)} Gedelova operacija zatvorenja za proizvoljan skup X {\displaystyle X}
g c l 0 ( X ) = X {\displaystyle gcl_{0}(X)=X}
g c l n + 1 = g c l n ( X ) i = 1 4 { G i ( x , y ) | x , y g c l n ( X ) } i = 5 9 { G i ( x ) | x g c l n ( X ) } {\displaystyle gcl_{n+1}=gcl_{n}(X)\bigcup \bigcup _{i=1}^{4}\{G_{i}(x,y)|x,y\in gcl_{n}(X)\}\bigcup \bigcup _{i=5}^{9}\{G_{i}(x)|x\in gcl_{n}(X)\}}
g c l ( X ) = n ω g c l n ( X ) {\displaystyle gcl(X)=\bigcup _{n\in \omega }gcl_{n}(X)}
G 1 ( x , y ) = { x , y } {\displaystyle G_{1}(x,y)=\{x,y\}}
G 2 ( x , y ) = x × y {\displaystyle G_{2}(x,y)=x\times y}
G 3 ( x , y ) = { z | ( u x ) ( v y ) ( u v z = u , v ) } {\displaystyle G_{3}(x,y)=\{z|(\exists u\in x)(\exists v\in y)(u\in v\land z=\langle u,v\rangle )\}}
G 4 ( x , y ) = x y {\displaystyle G_{4}(x,y)=x\backslash y}
G 5 ( x ) = x {\displaystyle G_{5}(x)=\bigcup x}
G 6 ( x ) = d o m ( x ) {\displaystyle G_{6}(x)=dom(x)}
G 7 ( x ) = { u , v | v , u x } {\displaystyle G_{7}(x)=\{\langle u,v\rangle |\langle v,u\rangle \in x\}}
G 8 ( x ) = { u , v , w | u , w , v x } {\displaystyle G_{8}(x)=\{\langle u,v,w\rangle |\langle u,w,v\rangle \in x\}}
G 9 ( x ) = { u , v , w | v , w , u x } {\displaystyle G_{9}(x)=\{\langle u,v,w\rangle |\langle v,w,u\rangle \in x\}}

Funkcija : y = d o m ( x ) {\displaystyle y=dom(x)} je ekvivalentna konjunkciji sledeće dve formule:

(a) ( u y ) ( v 2 ( u , v x ) {\displaystyle (\forall u\in y)(\exists v\in \sideset {}{^{2}}\bigcup (\langle u,v\rangle \in x)}
(b) ( u , v 2 x ) ( u , v x u y ) {\displaystyle (\forall u,v\in \sideset {}{^{2}}\bigcup x)(\langle u,v\rangle \in x\Rightarrow u\in y)}

U gornjem kontekstu je 2 x = x {\displaystyle \sideset {}{^{2}}\bigcup x=\bigcup \bigcup x} .

Gedel je pokazao da L {\displaystyle L} zadovoljava sve CFI aksiome a time i CF. Na taj način L {\displaystyle L} zadovoljava uopštenu hipotezu kontinuuma (UHK) tj. 2 α = α + 1 {\displaystyle 2^{\aleph _{\alpha }}=\aleph _{\alpha +1}} , za svaki ordinal α {\displaystyle \alpha } .

Tvrdnja V = L {\displaystyle V=L} , gde je V {\displaystyle V} univerzum svih skupova, se zove aksioma konstruktibilnosti (AK) koja tvrdi da svaki skup pripada L {\displaystyle L} , koja je time saglasna sa CFI i iz koje (AK) se daju izvesti AI i UHK.

Prava klasa L {\displaystyle L} , zajedno sa {\displaystyle \in } relacijom ograničenom samo na L {\displaystyle L} , je unutrašnji model CFI tj. neka tranzitivna (tj. koja sadrži sve elemente sopstvenih elemenata) klasa koja sadrži sve ordinale i zadovoljava sve CFI aksiome. Prava klasa je, na taj način, najmanji unutrašnji CFI model, pošto svaki drugi unutrašnji model sadrži pravu klasu.

Za bilo koji skup A {\displaystyle A} može se konstruisati najmanji CF tranzitivni model koji sadrži A {\displaystyle A} i sve ordinale na sličan način kao i L {\displaystyle L} , ali gde se počinje sa tranzitivnim zatvaranjem A {\displaystyle A} , tj. najmanji tranzitivni skup koji sadrži A {\displaystyle A} umesto {\displaystyle \emptyset } . Rezultujući model L ( A ) {\displaystyle L(A)} nije nužno AI model. Jedan vrlo značajan AI model je L ( R ) {\displaystyle L(R)} , najmanji CF tranzitivni model koji sadrži sve ordinale i sve realne brojeve.

Literatura

  • Keith J. Devlin, Constructibility (Berlin: Springer-Verlag, 1984), 56-107
  • Aleksandar Perović, Aleksandar Jovanović, Boban Veličković: Teorija skupova, Matematički fakultet, Beograd 2007