Le Voyageur sans bagage
Le voyageur sans bagage | |
---|---|
Opće informacije | |
Autor | Jean Anouilh |
Datum pisanja | 1936. |
Žanr | drama |
Jezik | francuski jezik |
Datum izdavanja | 1937. |
Izdavač | La Petite Illustration |
Broj stranica | 113 |
Informacije o premijeri | |
Premijera | 16. veljače 1937. Théâtre des Mathurins Pariz, Francuska |
Režiser | Georges Pitoëff |
Muzika | Darius Milhaud |
Lica | |
| |
Adaptacije | |
Film iz 1944. |
Le Voyageur sans bagage (srpskohrvatski: Putnik bez prtljage) je drama Jeana Anouilha iz 1936. godine, premijerno izvedena 16. veljače 1937. godine u Théâtre des Mathurins, u režiji Georgesa Pitoëffa; Le voyageur sans bagage je bio prvi veliki uspjeh za tada mladog Anouilha, doživjevši čak 190 izvedbi, unatoč činjenici da ju je njegov tadašnji šef, Louis Jouvet, odbio s priličnim gnušanjem. Drama je poslužila kao katalizator za daljnje izvedbe i zapravo je označila početak Anouilhove uspješne, dugogodišnje teatarske karijere.
Radnja drame prati jednu epizodu iz života Gastona, veterana Prvog svjetskog rata, koji je 18 godina proveo u aziliju pokušavajući povratiti sjećanja. Iako brojne obitelji tvrde kako je on njihov u ratu nestali sin, bogata vojvotkinja Dupont-Dufort uvjerena je kako je on Jacques Renaud; u pratnji advokata Huspara, Gaston odlazi na imanje Renaudovih. Izrazito blagog karaktera, Gaston na imanju otkriva prošlost Jacquesa Renauda, nasilnog mladića koji je ubijao životinje iz čiste zabave; na samom početku saznaje kako je svog najboljeg prijatelja, Marcela, gurnuo niz stepenice (pri čemu je ovaj slomio leđa) jer ga je uhvatio kako se ljubi sa sluškinjom Juliette, s kojom je Jacques bio intiman. Gaston se vrlo teško miri sa svojom navodnom prošlošću, međutim tada mu Valentine, supruga njegovog navodnog brata s kojom je u mladosti imao aferu, ukazuje na ožiljak kojeg mu je ona zadala u naletu ljubomore. Nešto kasnije, Gaston primijeti taj ožiljak, međutim odluči zadržati tu informaciju za sebe, kao i realizaciju da je doista Jacques Renaud. U međuvremenu, brojne obitelji dolaze na imanje u potrazi za izgubljenim sinom. Gaston nešto kasnije susreće malenog dječaka, posljednjeg preživjelog člana obitelji Madensales, koji je u potrazi za svojim starijim rođakom. U tom trenutku, Gaston odluči otići s dječakom, fabricirajući priču o nastanku ožiljka, nakon čega napiše pismo Jacquesovom bratu, Georgesu, u kojem tvrdi da je Jacques Renaud mrtav i da ga trebaju prestati tražiti.
Okupljena u niz "crnih komada", drama Le Voyageur sans bagage je inspirirana stvarnom pričom Anthelmea Mangina, ratnog veterana koji se također vratio s amnezijom i bio je predmet "borbe" desetaka obitelji. U postupku koji evocira Luigija Pirandella, koji je snažno utjecao na Anouilha, mladi je autor iskoristio stvarni događaj za stiliziranu fabulu svoje drame, isto što je talijanski nobelovac uradio u romanu Il fu Mattia Pascal te drami Ciascuno a suo modo.
Drama je ostala zapamćena i po ekranizaciji iz 1944. godine, koju je režirao sam Anouilh i koja je postala prva ekranizacija nekog njegovog djela. Film je na engleskom govornom području distribuiran pod naslovom Traveling Light.
- p
- r
- u
("ružičasti komadi")
- Humulus le muet (1929)
- Le Bal des voleurs (1932)
- Le Rendez-vous de Senlis (1937)
- Léocadia (1939)
("crni komadi")
- L'Hermine (1931)
- Jézabel (1932)
- La Sauvage (1934)
- Le Voyageur sans bagage (1937)
- Eurydice (1942)
- Antigone (1944)
- Roméo et Jeannette (1946)
- Médée (1946)
("blistavi komadi")
- L'Invitation au château (1947)
- La Répétition ou l'Amour puni (1950)
- Colombe (1951)
- Cécile ou l'École des pères (1952)
("škripeći komadi")
- Ardèle ou la Marguerite (1948)
- La Valse des toréadors (1951)
- Ornifle ou le Courant d'air (1955)
- Pauvre Bitos ou le Dîner de têtes (1956)
- L'Hurluberlu ou le Réactionnaire amoureux (1957)
- La Grotte (1961)
- L'Orchestre (1962)
- Le Boulanger, la Boulangère et le Petit Mitron (1968)
- Les Poissons rouges ou Mon père ce héros (1970)
("kostimirani komadi")
- L'Alouette (1953)
- Becket ou l'Honneur de Dieu (1959)
- La Foire d'empoigne (1962)
("barokni komadi")
- Cher Antoine ou l'Amour raté (1969)
- Ne réveillez pas Madame (1970)
- Le Directeur de l'Opéra (1972)
("tajni komadi")
- Tu étais si gentil quand tu étais petit (1972)
- L'Arrestation (1975)
- Le Scénario (1976)
("farsični komadi")
- Épisode de la vie d'un auteur (1948)
- Chers zoiseaux (1976)
- La Culotte (1978)
- Le Nombril (1981)
- Mandarine (1931)
- Y'avait un prisonnier (1934)
- La Petite Molière (1958)
- Le Songe du critique (1960)
- La Belle Vie (1965)
- Monsieur Barnett (1965)
- Vive Henri IV ! ou la Galigaï (1976)
- Œdipe ou le Roi boiteux (1978)
- Thomas More ou l'Homme libre (1987)