Pacifička ploča
Tihooceanska ploča | |
---|---|
Lokacija | |
Kontinenti | Sjeverna Amerika, Azija, Australija |
Oceani | Pacifik |
Površina | 103,000.000 km² |
Tektonika | |
Granične ploče | Sjevernoamerička, Kokosova, Naskanska, Antarktička, Australska, Filipinska |
Transformne zone | Rasjed San Andreas |
Divergentne zone | Istočnopacifički hrbat, Pacifičko-antarktički hrbat, Fucov hrbat, Explorer |
Konvergentne zone | Marijanski rov, Aleutska brazda, Kurilsko-kamčatska brazda, Japanska brazda |
Aktivnost | |
Brzina | 59 – 103 mm/god. |
Smjer | jugoistok → sjeverozapad |
Pacifička ploča ili Tihooceanska ploča je najveća od svih dvanaest glavnih litosfernih ploča na Zemlji.[1]
Karakteristike
Pacifička ploča leži ispod velikog Tihog oceana i njena sjeveroistočna strana je divergentna granica sa litosfernim pločama Explorer, Juan de Fuca i Gorda, te formira podmorske hrbate Explorer, Juan de Fuca i Gorda. Sredina istočne strane je transformna granica sa Sjevernoameričkom pločom duž rasjeda San Andreas i granice s Kokosova+om pločom. Jugoistočna strana je divergentna granica sa Naskanskom pločom s kojom formira Istočnopacifički hrbat.
Južna strana Pacifička ploče je divergentna granica sa Antarktičkom pločom s kojom formira Pacifičko-antarktički hrbat.
Na zapadu, ploča graniči sa Ohotskom pločom i formira Kurilsko-kamčatsku i Japansku brazdu[2], i sa Filipinskom pločom sa kojom formira konvergentnu granicu pod koju se subducira (podvlači) i stvara Marijansku brazdu, a sa Carolinskom pločom formira transformnu granicu, a sa Sjevernom Bizmarkovom pločom ima zonu kolizije.
Na jugozapadu Pacifička ploča ima konvergentnu granicu sa Indo-australskom pločom, pod koju se subducira sjeverno od Novog Zelanda. Njena sjeverna strana je konvergentna granica sa kojom se Pacifička ploča subducira pod sjevernoameričku ploču, i formira Aleutsku brazdu.
Pacifička ploča je poznata po Vatrenom pojasu pacifika. To je pojas vulkana i trusnih područja koja se nalaze po obodima ove ploče. U ovom pojasu se nalazi oko 40% svih aktivnih vulkana na svijetu.[2]
Izvori
- ↑ „SFT and the Earth's Tectonic Plates”. Los Alamos National Laboratory. Arhivirano iz originala na datum 2013-02-17. Pristupljeno 2. 11. 2013.
- ↑ 2,0 2,1 „Pacific Plate” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 02. 11. 2013.
Vanjske veze
- Pacific Plate na portalu Encyclopædia Britannica (en)
- Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Pacifička ploča |
- p
- r
- u
- Altiplano
- Amurska
- Anadolska
- Apulijska
- Australska
- Balmoralska
- Banda
- Bird's Head
- Burmanska
- Capricorn
- Cejlonska ploča
- Conway
- Uskršnja
- Egejska
- Explorer
- Falklandska
- Filipinski mobilni pojas
- Futuna
- Galapagos
- Gonave
- Gorda
- Grenlandska
- Halmahera
- Iberijska
- Indijska
- Iranska
- Jangce
- Juan Fernández
- Južnobizmarska
- Južnosendvička
- Karolinska
- Kergelen
- Kermadec
- Madagaskarska
- Manus
- Maoke
- Mariana
- Molučka
- Novohebridska
- Niuafo
- Okotska
- Okinavska
- Panama
- Pelso
- Rivera
- Sangihe
- Sejšelska
- Sjeveroandska
- Sjeverobizmarska
- Sjeverogalapagoska
- Solomonomorska
- Somalijska
- Sunda
- Šetlandska
- Timorska
- Tisza
- Tonga
- Woodlark
- Baltička
- Bellingshausen
- Charcot
- Faralonska
- Feniks
- Insular
- Intermontane
- Izanagi
- Kimeranska
- Kula
- Lhasa
- Moa