The Pawnbroker

6. 1964 (1964-06) (Zapadni Berlin)
Trajanje116 min.Zemlja Sjedinjene DržaveJezikengleskiBudžet930.000 $Bruto prihod2,500.000 $ (kino-prikazivanje)[1]

The Pawnbroker (sh. Zalagaoničar), na prostoru bivše Jugoslavije poznatiji pod naslovom Čovjek iz zalagaonice, je američki crno-bijeli igrani film snimljen 1964. godine u režiji Sidneya Lumeta, poznat kao ostvarenje koje se smatra najzaslužnijim za kolaps višedecenijskog hollywoodskog cenzorskog Kodeksa.

Po žanru je drama, a temelji se na istoimenom romanu Edwarda Lewisa Wallanta. Naslovni protagonist, čiji lik tumači Rod Steiger, je ostarjeli i bešćutni vlasnik zalagaonice u East Harlemu, siromašnoj četvrti New Yorka. Radnja prikazuje kako je njegova hladnokrvnost obična fasada, odnosno kako ga stalno muče sjećanja na Drugi svjetski rat tokom koga je njegova porodica u Poljskoj stradala u Holokaustu.

Jedan od glavnih pokretača projekta je bio Steiger, koji je naslovnu ulogu smatrao savršenom, te je inzistirao da režija bude povjerena najboljim mogućim sineastima. Projekt, koji se originalno, zbog poslovnih povlastica, trebao snimati u Londonu, je originalno ponuđen Stanleyu Kubricku, Francu Zeffireliju i Karelu Reiszu, koji su ga odbili smatrajući sebe neprikladnim za tretiranje teme Holokausta. Na kraju je ponudu prihvatio Arthur Hiller, ali je otpušten te je angažiran Lumet, koji je uživao priličan ugled zbog drame 12 gnjevnih ljudi. Lumet je ispočetka bio skeptičan prema Steigeru, smatrajući njegov metodski način glume neadekvatnim, ali je na kraju sa njim bio oduševljen. Produkcija je na kraju završila u New Yorku, pri čemu su se nastojale koristiti autentične ulične lokacije. Muziku je napisao crni kompozitor Quincy Jones, a tema Soul Bossa Nova, koja se izvodi u sceni u noćnom klubu, je postala veliki hit, nekoliko decenija kasnije postavši muzičkom lajtmotivom filmske serije o Austinu Powersu.

The Pawnbroker je premijerno prikazan na Berlinskom filmskom festivalu, gdje je doživio veliki uspjeh, dobivši posebno priznanje FIPRESCIJA, kao i Srebrni medvjed za najboljeg glumca, koga je osvojio Rod Steiger. Usprkos toga, distributeri u nekim zemljama su ispočetka bili skeptični, smatrajući da publika neće prihvatiti film čiji je protagonist antipatičan, odnosno koji se bavi mračnom temom Holokausta. Led je prvi put probijen u Britaniji, gdje je producent Ely Landau uspio osigurati distribuciju od strane tamošnje kuće Rank Organisation.

Time je otvoren put za distribuciju u SAD, gdje se kao glavna prepreka pojavili određeni detalji njegovog sadržaja, prije svega nekoliko scena gdje se dvije glumica - Thelma Oliver i Linda Geiser - pojavljuju golih grudi. S obzirom da je hollywoodski cenzorski Kodeks izričito zabranjivao bilo kakvu golotinju, bilo je teško očekivati da bi Ured za njegovu primjenu dao potrebni certifikat. Producenti su, međutim, odlučili film pustiti u distribuciju bez certifikata, istovremeno zatraživši da Ured, zbog specifične teme, odnosno potrebe da se na što realističniji način prikaže svakodnevnica u koncentracionim logorima, učini "poseban izuzetak". To je dovelo do javne debate u kojoj je katolička Nacionalna legija za pristojnost osudila film i osudu obrazložila "nastojanjem da se spriječi dovođenje golotinje u američku kinematografiju"; u međuvremenu je cenzorski odbor države New York odobrio film za prikazivanje u integralnom obliku. Na kraju je vodstvo MPAA odlučilo sa 6 glasova "za" i 3 "protiv" da se filmu na kraju ipak izda odobrenje, uz gotovo neprimjetno skraćenje trajanja spornih scena. Iako se pri tome izričito navodilo da je slučaj o "izuzetku", odnosno ta odluka neće predstavljati presedan, primjer autora The Pawnbrokera su vrlo brzo počeli slijediti drugi američki sineasti, te je brzo postalo jasno da je Kodeks neodrživ, a što je dovelo do njegovog ukidanja 1968. godine.

Film je izuzetno dobro primljen od američkih kritičara, i danas se smatra jednim od prvih američkih filmova koji su se Holokaustom pokušali pozabaviti na eksplicitan način, odnosno prikazati ga iz perspektive jedne od njegovih žrtava. Sam Steiger ga je do kraja života navodio kao jedan od sebi najdražih filmova. Uticajna kritičarka Pauline Kael, je, međutim, film proglasila "istrošenim". Usprkos toga, danas se smatra jednim od najznačajnijih ostvarenja kako svog vremena, tako i u Lumetovoj filmografiji.

Uloge

  • Rod Steiger – Sol Nazerman
  • Geraldine Fitzgerald – Marilyn Birchfield
  • Brock Peters – Rodriguez
  • Jaime Sánchez – Jesus Ortiz
  • Thelma Oliver – Ortizova djevojka
  • Marketa Kimbrell – Tessie
  • Baruch Lumet – Mendel
  • Juano Hernández – Mr. Smith
  • Linda Geiser – Ruth Nazerman
  • Nancy R. Pollock – Bertha
  • Raymond St. Jacques – Tangee
  • Morgan Freeman – Čovjek na ulici (van špice)

Izvori

  1. "Top Grossers of 1965", Variety, 5 January 1966 p 36

Vanjske veze

  • p
  • r
  • u
Filmovi koje je režirao Sidney Lumet
1950e
  • 12 Angry Men (1957)
  • Stage Struck (1958)
  • That Kind of Woman (1959)
  • The Fugitive Kind (1959)
1960e
  • A View from the Bridge (1961)
  • Long Day's Journey Into Night (1962)
  • The Pawnbroker (1964)
  • Fail-Safe (1964)
  • The Hill (1965)
  • The Group (1966)
  • The Deadly Affair (1967)
  • Bye Bye Braverman (1968)
  • The Sea Gull (1968)
  • The Appointment (1969)
1970e
1980e
  • Just Tell Me What You Want (1980)
  • Prince of the City (1981)
  • Deathtrap (1982)
  • The Verdict (1982)
  • Daniel (1983)
  • Garbo Talks (1984)
  • Power (1986)
  • The Morning After (1986)
  • Running on Empty (1988)
  • Family Business (1989)
1990e
  • Q & A (1990)
  • A Stranger Among Us (1992)
  • Guilty as Sin (1993)
  • Night Falls on Manhattan (1997)
  • Critical Care (1997)
  • Gloria (1999)
2000e
  • Strip Search (2004)
  • Find Me Guilty (2006)
  • Before the Devil Knows You're Dead (2007)
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 9145304723978611277
  • LCCN: n2001055451
  • GND: 4674087-9