Robin Kazins
- Queen's Ice Club London[1]
- Bristol Ice Dance and Figure Skating Club
Robin Kazins (rođen 17. avgust 1957) britanski[3] je bivši takmičarski umetnički klizač. On je olimpijski šampion 1980. godine, evropski prvak 1980, trostruki svetski medaljista (1978–1980) i četvorostruki britanski državni prvak (1977–1980), koji je sve ove titule stekao tokom svoje amaterske karijere. Tome je sledila uspešna karijera profesionalnog klizača. Kasnije je glumio u predstavama na ledu, a produkovao je i nekoliko svojih predstava. On je imao sposobnost da se okreće u oba smera, u smeru kretanja kazaljki na satu i suprotnom smeru,[4] što je neuobičajena veština za umetničkog klizača.
Van leda je Kazins je radio kao komentator događaje umetničkog klizanja za BBC, i preuzeo je mesto glavnog sudije na ITV-ovoj predstavi Plesanje na ledu od 2006. do 2014. Takođe se pojavio u pozorišnim produkcijama, uključujući i Vest End.
Rani život
Robin Kazins je rođen u Bristolu od majke Džo, sekretarice, i oca Freda, državnog službenika,[5] koji je ranije bio golman za Milvol F.C.[2] Kazins ima dva starija brata, Martina i Nika.
Kazins je prvi put stao na led sa šest godina na klizalištu Vestover Roud dok je bio na odmoru u Bornmutu.[5][6] Pošto mu se dopalo to iskustvo, zatražio je lekcije za Božić osamnaest meseci kasnije.[5]
Kao mladi klizač, Kazins je trenirao ples na ledu uporedo sa pojedinačnim klizanjem. Njegov prvi trener bila je Pamela Dejvis.[4] Kasnije ga je trenirala Gledis Hog na Kvinsovom klizalištu, a zatim Karlo Fasi.[7]
Kazins je napustio školu sa šesnaest godina da bi se fokusirao na umetničko klizanje.[5] Godine 1974, preselio se sam iz Birmingema u London, gde je živeo u malom stanu koji je bio poput „preuređenog plakara.“[8] On je pronašao posao slaganja polica u Vajtlijevoj robnoj kući.[5]
Takmičarska karijera
Kazins je osvojio svoju prvu nacionalnu titulu 1969. godine, sa 12 godina, na nivou početnika.[4] Sa 14 godina bio je juniorski šampion Britanije, a iste godine je debitovao na međunarodnoj sceni.
Kazins je tokom osam godina predstavljao Ujedinjeno Kraljevstvo kao amaterski klizač. Osvojio je Britansko nacionalno prvenstvo za seniore četiri uzastopne godine (1977–1980); sekciju slobodnog klizanja na svetskim prvenstvima tri puta (1978–1980); i srebrnu medalju na svetskim prvenstvima 1979. i 1980. godine.
Vrhunac svoje amaterske karijere dostigao je osvajanjem zlatnih medalja na Evropskom prvenstvu i na Zimskim olimpijskim igrama u Lejk Plesidu u Njujorku 1980. godine.[9] Na Olimpijadi je bio na drugom mestu iza Jana Hofmana posle obaveznih figura i kratkog programa. Kazins je klizio u spektakularnom dugom programu, dobivši 5,9/6,0 od osam od devet sudija za umetnički utisak.[10] Osvajač srebrne medalje Hofman je klizio tehnički superiorno, ali je šest od devet sudija dalo prvo mesto Kazinsu, što mu je donelo ukupnu pobedu i zlatnu medalju.[9] On je izabran za BBC-jevu za sportsku ličnost godine za 1980.[11]
Profesionalac je postao 1980. godine i dva puta je osvojio Svetsko profesionalno prvenstvo u umetničkom klizanju za muškarce (1985. i 1987. godine) i četiri puta bio osvajač medalja u svetskoj profesionalnoj pojedinačnoj konkurenciji (1986, 1990, 1991, 1992).
Kasnija karijera
Nakon što je postao profesionalac 1980. godine, Kazins je glumio u raznim profesionalnim klizačkim emisijama kao što su Holiday on Ice i Ice Capades,[4] dok je nastavio da bude redovan takmičar na Svetskom profesionalnom prvenstvu. On je ostvario najduži Akselov skok i najduži preokret na umetničkim klizaljkama u Ginisovoj knjizi svetskih rekorda, dostigavši 5,81 metar (19 stopa 1 in) i 5,48 metara (18 stopa) 16. novembra 1983. godine.[12]
Resulti
Amaterska karijera
Internacionalno | ||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Događaj | 1972–73 | 1973–74 | 1974–75 | 1975–76 | 1976–77 | 1977–78 | 1978–79 | 1979–80 |
Olimpijada | 10. | 1. | ||||||
Svetski šampionat | 12. | 9. | WD | 3. | 2. | 2. | ||
Evropski šampionat | 15. | 11. | 11. | 6. | 3. | 3. | 3. | 1. |
Skejt Kanada | 2. | 1. | ||||||
NHK trofej | 1. | |||||||
Sent Džervejs | 1. | |||||||
Nacionalno | ||||||||
Britanski šampionat | 3. | 2. | 2. | 2. | 1. | 1. | 1. | 1. |
WD = povukao se |
Profesionalna karijera
Događaj/Sezona | 1980 | 1981 | 1985 | 1986 | 1987 | 1988 | 1989 | 1990 | 1991 | 1992 | 1993 | 1994 | 1995 | 1997 |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Svetski profesionalni šampionat | 1.* | 2.* | 1. | 2. | 1. | 4. | 2. | 3. | 2. | |||||
Izazov šampiona | 1. | 2. | 3. | 4. | 2. | 3. | ||||||||
Svetski kup u klizanju | 1. | |||||||||||||
Svetski timski šampionat | 3.* | |||||||||||||
Severno američko otvoreno prventstvo | 3. | |||||||||||||
Kanadski profesionalni šampionat | 4. | |||||||||||||
Šampionat legendi | 2. | |||||||||||||
Zvezdica pokazuje rezultate sa ekipnih takmičenja |
Reference
- ^ British Figure Skating Championships – Colour. YouTube. 21. 7. 2015 [19 December 1976]. Архивирано из оригинала 2021-12-12. г. Приступљено 5. 10. 2021. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ а б „Robin Cousins”. Sports-reference.com. Архивирано из оригинала 17. 4. 2020. г.
- ^ 'Interview with Robin Cousins' Sussex Life, 4 February 2021. Retrieved 18 February 2022
- ^ а б в г „Cousins Continues to Entertain”. GoldenSkate. 6. 12. 2003. Архивирано из оригинала 19. 4. 2011. г. Приступљено 12. 4. 2011.
- ^ а б в г д Walker, Ruth (4. 1. 2014). „A lesson from Dancing on Ice's Robin Cousins”. Scotsman. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ Lowder Kimball, Martha (1998). Robin Cousins. Baltimore: Gateway Press. ISBN 0-9662502-0-6.
- ^ Tarasova, T. A. (1985). „Выдающиеся тренеры”. Chetyrye Vremeni Goda (на језику: руски). Moscow: Sov. Rossia. стр. 176.
- ^ Le Batard, Dan (20. 6. 1989). „A Place to Skate : Cousins Helps Develop Foundation to Ease Financial Burden of Competing”. The Los Angeles Times. Архивирано из оригинала 12. 02. 2023. г. Приступљено 19. 02. 2023. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ а б „Robin Cousins - Figure Skating”. Olympic.org. 2. 2. 1980. Приступљено 14. 6. 2019. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ Leavy, Jane (22. 2. 1980). „Fratianne Flawless, Closes Gap”. The Washington Post. Приступљено 14. 6. 2019. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
- ^ 'Sports Personality of the Year: Previous winners'. BBC Sport, 2021. Retrieved 18 February 2022
- ^ Mochan, Amanda (5. 2. 2014). „2014 Sochi Winter Olympics: A record tour around the figure skating world”. Guinness World Records. Архивирано из оригинала 24. 6. 2012. г. CS1 одржавање: Формат датума (веза)
Literatura
- Lowder Kimball, Martha (1998). Robin Cousins. Baltimore: Gateway Press. ISBN 0-9662502-0-6.
- Tarasova, T. A. (1985). „Выдающиеся тренеры”. Chetyrye Vremeni Goda (на језику: руски). Moscow: Sov. Rossia. стр. 176.
- „Robin COUSINS (1957–)”. Big Red Book.
Spoljašnje veze
- Cousins Entertainment
- Robin Cousins skates to Julian Lloyd Webber's music Television appearance, YouTube
- Magnay, Jacquelin (8. 2. 2012). „London 2012 Olympics: former skating gold medallist Robin Cousins gives synchronised swimmers a lift”. Telegraph.co.uk. Приступљено 9. 2. 2012.
- Walker, Ruth (4. 1. 2014). „A lesson from Dancing on Ice’s Robin Cousins”. Scotsman. Архивирано из оригинала 24. 09. 2015. г. Приступљено 30. 05. 2020.
- п
- р
- у
- 1954: Кристофер Хатавеј
- 1955: Гордон Пири
- 1956: Џим Лејкер
- 1957: Деј Риз
- 1958: Ијан Блек
- 1959: Џон Сертиз
- 1960: Дејвид Брум
- 1961: Стирлинг Мос
- 1962: Анита Лонсброу
- 1963: Дороти Хајман
- 1964: Мери Ранд
- 1965: Том Симпсон
- 1966: Боби Мур
- 1967: Хенри Купер
- 1968: Дејвид Хемери
- 1969: Ен Џоунс
- 1970: Хенри Купер
- 1971: Принцеза Ана
- 1972: Мери Питерс
- 1973: Џеки Стјуарт
- 1974: Брендан Фостер
- 1975: Дејвид Стил
- 1976: Џон Кири
- 1977: Вирџинија Вејд
- 1978: Стив Оувет
- 1979: Себастијан Коу
- 1980: Робин Казинс
- 1981: Ијан Ботам
- 1982: Дејли Томпсон
- 1983: Стив Крем
- 1984: Торвил и Дин (Џејн Торвил и Кристофер Дин)
- 1985: Бери Мекгуген
- 1986: Најџел Менсел
- 1987: Фатима Витбред
- 1988: Стив Дејвис
- 1989: Ник Фалдо
- 1990: Пол Гаскојн
- 1991: Лиз Мекколган
- 1992: Најџел Менсел
- 1993: Линфорд Кристи
- 1994: Дејмон Хил
- 1995: Џонатан Едвардс
- 1996: Дејмон Хил
- 1997: Грег Руседски
- 1998: Мајкл Овен
- 1999: Ленокс Луис
- 2000: Стив Редгрејв
- 2001: Дејвид Бекам
- 2002: Паула Редклиф
- 2003: Џони Вилкинсон
- 2004: Кели Холмс
- 2005: Ендру Флинтроф
- 2006: Зара Тиндал
- 2007: Џо Калзаге
- 2008: Крис Хој
- 2009: Рајан Гигс
- 2010: Тони Меккој
- 2011: Марк Кевендиш
- 2012: Бредли Вигинс
- 2013: Енди Мари
- 2014: Луис Хамилтон
- 2015: Енди Мари
- 2016: Енди Мари
- 2017: Мохамед Фара
- 2018: Герент Томас
- 2019: Бен Стокс
- 2020: Луис Хамилтон
- 2021: Ема Радукану
- 2022: Бет Мид